Osim tradicije ljubljenja ispod nje, imela je u “narodnoj medicini” poznata kao odličan lijek protiv epilepsije i raka, ali dobro djeluje i protiv krvnog tlaka i arterioskleroze. Smatra se da je uz glog najbolje prirodno sredstvo za srčane i krvožilne tegobe te sadrži sastojke koji reguliraju tlak.
Bijela imela, lat. Viscum album, biljka je koju spominju brojne nordijske i keltske legende i kojoj su stari europski narodi pripisivali božanska svojstva – muškost, plodnost i romancu.
Jako su je cijenili i mnogi poznati liječnici i iscjelitelji, a među njima Hipokrat, Rudolph Steiner i Sebastian Kneipp.
Od 1917. Rudolf Steiner počeo je koristiti imelu u liječenju raka.
Imela se široko koristi u liječenju raka. Brojne studije pokazuju da viskotoksini iz imele rastvaraju staničnu membranu tumorske stanice i tako je razaraju.
Lektini koje sadrži ova biljka djeluju citostatski – zaustavljaju daljnji rast tumorskih stanica.
Osim toga, potvrđeno je da imela jača imunološki sustav, olakšava bolove i smanjuje nuspojave kemoterapije čak do 80%. Zbog toga ovu biljku itekako možemo preporučiti kao pomoć u liječenju karcinoma.
Osnovni recept
Prah od osušene i usitnjene biljke ili lišća uzima se dvaput dnevno, koliko stane na vrh noža. Uzima se s vodom ili u jelu.
Ako se jedna čajna žlica praha od imele ostavi 3 sata u 2 dl tople vode, dobit će se ekstrakt koji se pije u dva obroka, pola ujutro, a ostatak navečer prije spavanja.
Drugi je način da se šest čajnih žlica imele stavi u 6 dl hladne vode i pusti da odstoje 6 do 8 sati.
Nakon toga se procijedi. Pije se tokom dana bez šećera.
Napomena
Bobice imele ne smijete uzimati na usta, jer su otrovne. Prevelike doze mogu izazvati povraćanje. Preparate od imele ne smiju koristiti trudnice i dojilje. Ne smiju se primjenjivati zajedno s lijekovima za srce.
U liječenju ne smijete koristiti imelu s hrasta, jer je otrovna. Prepoznatljiva je po žutim bobicama.
Izvor: alternativa-za-vas
Nema komentara:
Objavi komentar